Nježnu i toplu koja voli beskrajno. Ja sam ju imala i još je uvijek imam. Rastužim se svaki puta na pomisao da svi nemaju isto što i ja. Od nje sam sigurno naslijedila mozgati kako je drugima i stavljat se u njihove situacije, ponekad do te mjere da si sama idem često na živce.
Ona nije samo suosjećala.
Ona je svoju ljubav podijelila i postala mama onima koji svoju nisu imali, u nekoj fazi njihovog života iz nekih razloga, ili zauvijek. Nekima duhovna mama, a fizička bratu i sestri koje sam kao tinejđerka nenadano dobila na dar. Samo je uskočila u tu ulogu bez kalkuliranja, bez da stavlja probleme na prvo mjesto, bez da misli hoće li moći ili ne.
Vidjela je rješenje i uvijek rekla: ” Bog će se pobrinuti.” I pobrinuo se. No ona je svoj dio, koji je često bio zahtjevan i težak ipak odradila, kao svaka prava mama. I to puta četiri. Uz Njegovu pomoć, puna pouzdanja, najbolje što je znala.
Danas kada sam i ja mama, često se uhvatim kako bolje razumijem nju s kojom sam često lomila koplja. Valjda to tako bude u životu, za sve treba vrijeme.
Danas na Majčin dan kada svi smišljaju ode svojim majkama, sjećaju se majčica koje nisu više s njima, pišu ili prepisuju izabrane stihove na čestitke ili društvene mreže, mislim da sve moje misli mogu sažeti u rečenicu da je najbitnije čemu me naučila i što sam mogla naučiti iz njenog života je to da me učila o Isusu i pokazala mi u raznim situcijama kako ljubiti bližnje.
Bližnje, bez obzira kakvi su i koliko puta su nam nagazili na žulj.
Oprostiti sedam puta sedamdeset, pa ako treba i više.
I tog Isusa ja želim dijeliti dalje, jer kad imaš nešto dobro želiš da i drugi imaju, zar ne?
Comments